widgets

Dobrodošli na moj blog

ljubavnepjesme
<< 02/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728


MOJI FAVORITI

da li zelite da blog nastavi sa aktivnim radom
  
pollcode.com free polls 

widgeo.net
BROJAČ POSJETA
122190

Powered by Blogger.ba

24.02.2017.

Ne Umem ja

Ne umem ja kao drugi , da se smijem kad boli... Ne umem ni da lažem kad srce iskreno voli... Moje oči ne znaju da prikriju tugu , ja čak ne umem ni to da preskočim dugu... Zašto ja ne umem što mnogi znaju , da varljivu nadu i sreću daju... Da ti pričaju lažno da im ništa nije važno... Zašto me ovakvu mati rodi , da težim putem uvijek hodim.

23.02.2017.

Dah proljeća

Proljeća dah ispuni sve moje pore... napuni dušu radošću zakuca srce "mladošću"... Raduj se svijete budi dijete.. Probudi se ,zavoli, navuci osmijeh na lice i leti,leti visoko... neka ti zaiskri oko posebnim sjajem proljetnim zagrljajem.

22.02.2017.

Nije mi Patnje žao

Nije mi patnje žao što me koleba otela slobodu s tugom rasplinila jedina ljubavi Ti si moja potreba s kim je želja, za životom sinula. Na svetoj zemlji, u najljepšem liku ogledam se stalno suza lice mije dok ne čuješ u poslednjem kriku volim te sa srcem, patnje žao nije. Božansko kremenje srcem mi kreše u mislima s Tobom nikad nisam sama ljubav će da bukti, kako god mi biješe ne bojim se nikoga, nemam ni srama. Zašto sram i strah pored moje patnje iskrice od svuda ljubavi ti prikuplja s neba čuješ kako prema Tebi tutnje cijelu Tebi dajem duša ti sakuplja.

21.02.2017.

Sve osim Nas

Stavi ruku na moj dlan osjećaš li kako se damari bune... toplina struji između nas, a oči suza pune... Osjećaš li kako proljeće miriše, kako se sve ponovo rađa i diše... sve osim nas... Kako miriše jorgovan bijeli, kao nekad kad smo se sreli, kad smo se voljeli , kao da je posljednji čas... Opet će trava da raste , cvijeće će da miriše, sunce će ponovo da grije , samo nas nema više.

20.02.2017.

Moje oči su Izvor

Zagledaj se u moje oči ... u bistrinu pogleda, u njihovu dubinu... tada ćeš vidjeti uplašeni pogled srne koju progone vukovi... napetost duše i drhtaj srca,kao na strijeli lukovi... Znadeš li odakle to meni... života okovi me stežu... od patnje,od nesna , od lutanja , od čudnih sjećanja što me vežu... Oči su moje izvor sve u njima piše... i kada ih prekrije suza kada ih proganja muza , i kada te nema više.

19.02.2017.

Gdje leži istina

Gdje leži istina, kada će se dići da je mogu svima u srce staviti u što većem krugu laž zaobići istinsku ti ljubav moju dokazati. Veselim sjajem dok nebo vedri iz svih tama hajde me osvježi ženstvenost dam istina iznjedri što dalje od laži sa mnom bježi. Neka cijeli svijet istinom ožaren na bolje krene u svakom pogledu predugo je lažima, ubog osakaćen duševnom boli s uljezom u gnijezdu. Komad suha kruha zalogaj je sladak slađi je od meda, i majčina mlijeka da dva života živim, nijedan nije gorak u grudima istine i ljubavi pamtivijeka.

18.02.2017.

Voliš li me

Voliš li me malo više od prijateljice gori li u Tebi plamičak sa ljubavi razumiješ li tišinu, što mi šuti srce da me Tvoj glas samu ne ostavi. Ne moraš reći, ako nemaš snage i iz saželjanja da rane ne nasoliš ostat će u meni, uspomene drage ostat da te volim, i kada me boliš. Ako sam ti ipak od prijateljstva više skupi snagu i kaži, da znam što ću sa osjećajima mojim što preplaviše da sa Tvojim glasom grijem samoću. Samoća hladna,Tvoje ljubavi gladna krušna mrva zapinje grlom ne prolazi zar nemam prava znati istinu jadna voliš li me, pobjedom il' neginu porazi.

17.02.2017.

Noćne sjenke

Korak pa zvuk , nešto se čuje, po mojim zjenicama odjekuje... Kroz prorez od očiju sjenke lelujaju,hodaju, po mojim venama kolaju... Neko nekoga traži , osjećam nisam sama... u srcu zbrka i galama... Čuje se jecaj glasan dolazi u san... Jedna zvjezda je noćas pala , u mojoj duši zadrhtala... Ne bojim se ni sjenki ni mraka... znam,moram biti jaka.

16.02.2017.

Čekala ga je Do kraja

Svako jutro je vidim U starom pohabanom kaputu, Dočekuje autobus iz tuđine... Naočale na nosu,podiže se Na prste i čeka... Čeka od jutra do mraka I ne gubi nadu... Čeka poznatu ruku Sa kojom je šetala U ovom gradu... Kad posljednji autobus ode Obriše suzu u oku, Shvati da došao nije... ali ujutro sa štapom u ruci Ponovo stiže kao da se krije... Uporno gleda u daljinu Čeka kada će stici... Taj strani autobus Što će je na noge dići... Opet putnike broji Zagleda svakog u lice, I kada posljednji ode Iz oka krenu izdajnice... Pitali su je zašto čeka Kad nikad doći neće, Sjetan osmjeh na licu... Možda ću imati sreće... Znala je da doći neće Al' nije je izdala nada, Svako jutro i večer Hodala je ulicama grada. Danas je nije bilo Zabrinuli su se svi, Da li se umorila čekajući Ili je otišla za njim... Došao je anđeo Uzeo ju je za ruku, Nije je mogao pustiti Da je autobusi vuku... Prazna je sada klupa Nema bijele kose, Nema sjetnog osmjeha Ime joj vjetrovi nose.

15.02.2017.

Pahulje Snježne

Noćas su oblaci nisko pali, pahulje zvijezdane prosipali... Pružala sam ruke prema njima, zebli su prsti, stigla je zima... Letjele su tako pahulje snježne, bijele i sjajne , a jako nježne... Tražila sam moju od prošle zime, ali je nije bilo... razgrtala sam po mislima, tražila u očima, ipak,to mi se samo snilo... Ona je otišla na svoj let, da nekom drugom bude cvijet...


Stariji postovi