Gdje su se sakrile oći moga anđela, dokle ču da čekam da sretnem taj pogled... U čežnji koja me iz dana u dan sve više zaboli, hoču li' sresti ikad u životu svom, taj pogled blag.... Što dalje kroz život ovaj koračam sve me više za tobom anđele moj, srce i duša zabole, a čežnja još je veća... Kad te netko spomene težak kamen kao da mi na srcu leži, sjetim se svega kroz šta sam prošla... A do tebe nisam došla čežnje su duge i bolne kao sve ove godine koračanja po trnju bez tebe... A moje te srce toliko voli, ooo sudbino teška što si mi to spremila, moje najdraže si osporila.... Ono što nikada nisam imala a toliko sam voljeljela i željela kroz godine duge još je uvijek isto, možda nam je suđeno moj anđeo i ja da sretnemo se jednom, među zvijezdama....

Budi tu zagrli me cvrsto, njezno, onako kako samo ti to znas. Sada kad tvoj zagrljaj mi je potreban, sada kad u meni je tuga neka kad ni sama neznam sto me boli vise zagrli me kad nisam savrsena i nisam sva svoja tada mi je zagrljaj tvoj najpotrebnini. Budi uzmene budi moja podrska i kad me tuga mori a srce zaboli, ti znas kako utjehu mi dati da mogu dalje da budem jaka i izdrzim ono sto mi na srcu i dusi lezi, budi tu, samo budi tu i zagli me cvrsto onako kako samo ti to znas.

Pogledaj sa prozora prepoznaj me među kapima kise i prema dugi sto nebo krasi koja cuva nasu ljubav da se ne ugasi. Prepoznaj me jer ja sam poput duge sretna vesela jer ja sam poput kise zanesena sa suzom radosnicom u oku sto za tebe sja.

Nisam ja savršena, daleko sam od toga ja sam obična žena sa puno ljubavi i topline.. Volim da pišem stihove, poeziju da pišem al' i da brišem, volim anđele al' anđeo nisam... Daleko sam od toga samo sam obična žena, nježna, srca krhka, ponekad plačljiva a' izdržljiva, jaka poput stjene... Ni sama ponekad svjesna nisam koliko izdržati snage imam, samo sam obična žena nježna, vesela i vesela... I kad padam, ja se dižem poeziju svoju pišem, preko trnja kad gazim, latice ruža sama sebi po putu bacim, koraci da budu lakši....

Kad pomislim na tebe srce mi zaigra u oku suza mi stade sama sebi svoje misli kradem misleći na tebe moj anđele. I suza mi niz lice poteće ooo da si barem tu pored mene da milujem tvoju kosu meku poput svile na dlan da mi nasloniš svoje lice pa da te ljubim do mile volje ikad si budna i kada sanjaš da gledam osmjehe tvoje moj anđele.

Koliko sam samo poželjela puta u djetinjstvo da se vratim al' znam ne mogu više tim putem da gazim... Pa ostah u duši ono isto djete, a sad kad imam tebe, milo moje, nastojim da čuvam te jer, ti si poseban za mene, ti imaš dušu i srce, ti što i moje uze... Zvijezde naklonit če se nama, nedam, tuge da mi te slome imaš mene milo moje, ovu ženu što u njoj još djetinjasta krv vrije...

Neka te snovi povedu tamo gdje ti je srce, neka ti noć ova obasja najljepše snove... U njoj da sanjaš sa anđelima, koje ti ja šaljem da mi te čuvaju dok sanjaš o nama.... Ova je noć posebna sanjaj neka anđeli ostvare snove tvoje jer znam sanjat češ o nama dvoje....

Nemože Drava da odnese naše poljupce, ni zagrljaj naš, ni dodire koje ostavio si na mome toplom tjelu, dok bilo je uz tvoje... A Drava koliko god tekla nekome je istinu o nama rekla a naše sve ostaje na obali rijeke nek' ona samo mirno teće... Čuva naše tajne, poljupce tople što sačuvasmo ih na usnama u danima samoće u noćima što prolaze, a novi tokovi Drave dolaze i donose nam, nove dane naše sreče....

Ne zaboravi, rođen si da živiš, ne da umireš iz dana u dan... Svima nam je zbog nečega teško, svatko od nas nosi neku svoju neispričanu priču i bezdan tuge u srcu, ali se ne predaje i ne gubi iz vida svoj plamičak radosti i nade koje su mu ponekad sve što ima. Vjeruj, jer sve dok je tako, postoji bolje sutra..

Kad nisam sva svoja kad padam i kad se dižem iz neki misli iz nekog sna... Kad snage nemam za dalje, kad me oluje slome, u kutu sobe kad točkice brojim.... Bože snage mi daj da prebolim tu neku daljinu u meni što iz dana u dan me mori... Al' znam nije lako padati i dizati se iz svega, zato imam tebe da budeš, kraj mene i kraj njega.... I znam da nije lako boriti se sa snom al' zato ti si Bože uvijek sa nama kad padamo i kad se dižemo iz padova koji nas more...