Koju li to kriješ što mi nećeš reći kaži njeno ime ako je ne voliš tim rušiš puteve našoj novoj sreći ja te dušom volim, a Ti mene boliš. Obećanja skrivaš od mene lukavo kao moja duša voljela te nije baci ljubav Tvoju bez zbogom i zdravo zbog te tajne žene, skrivene beštije. Naše se ljubavi tužno razdvajaju što razdvajaš dvije duše jednim dahom koju god da griješ, suze naplaćuju Bogu ćeš da plaćaš s posljednjim izdahom. Preskupe su suze za trošak života kradljivče mog srca duša nek ti prosta.

Na bojištu nade pristigla iz bunila dahom vjetra ištem Tvoje dodire sa vrelinom ljubavi pržiš moja krila za zrno sreće iznova stvori nemire. Odbjeglim pticama uzalud pričam jade sretno odletješe svaka gnijezdu svome nesretnici bez krova sa koferom nade ne pomaže ništa k'o Ti u bolu mome. Dani nade moje sve bliže starosti zreloj zrelom dušom i srcem tražim utočište osjećajem mladosti s krvlju uzavreloj s podočnjacima suznim tražim konačište. Goloruka tražim konak zašto mi ne dade ne plaši se, neću ništa osim ljubavi nade.

Dotakli smo dno pomoći nema prijeko potrebne i Tebi i meni nebo tmurno nevrijeme sprema Sučev sjaj pomrčenjem zamjeni. Tražim svjetlost koju više nemam zadnjm tragovima Tvoji mi umakli na počinak vječnosti se pripemam žalim za krajem i nismo sve rekli. Čuvaj moje dodire od slatkih riječi zapamti, svaka koštala me gadno preko svake mjere bol me prigniječi toplo srce razgazio vratio hladno. Umjesto s Tobom u nebo iz dna lakše će biti, manje ljubav bolna.

Ako ti značim srcem dušom nešto Srce slušaj ništa me ne pitaj ispod neba pronaći ćeš mjesto sa prazninom više ne ubijaj. Tvoje riječi na papiru vlažnom svaka riječ suze pije čitko sjetit ćeš se vjeruj mi bar jednom nije ljubav posađena plitko. Predubokim korijenom duše Sadila sam osjećajem časnim s prvim danom riječi ti pljusnuše izvor vrele ljubavi ne živim. Riječju, djelom život dvoje veže ako značim ljubav nas poveže.

Trenutak sreće na životnom putu s nadom tražim u Tvom smjeru zagrliš me jako liječi ranu ljutu povrati životu ne izgubim vjeru. Život nosi lijepe i teške trenutke ... Dane sreće i radosti i dane tužne i bolne ... Dane kada želiš da te nema i dane kada želiš vječno da živiš .... Ali čovjek sve izdrži i jači je i više nego što misli ... I kad bi plakao na sav glas ,kad bi i umro od tuge ,shvatiš da od toga nemaš ništa ,nego smogneš ono malo snage u sebi ,dozoveš onu nadu koja je uvijek tu negdje u tvojoj blizini ,pozoveš Boga u pomoć i s vjerom u sebe kreneš ondje gdje si stao .. ...i Bog samo zna koliko puta .... ...opet i ponovo... To je naš život ,koji opet volimo i molimo se i borimo za njega...

Do grla u vodi u suzama virova u dalekom svijetu mutne rijeke lebdjela sjajem predivnih snova kako Tvoje grle me ruke meke. Želju sna u pustu nadu obukla bosa i gola ležim očaj se izrodi nakvašenu suzom čipku prostrla skupa s mnom drži se na vodi. U lijevoj ruci čipka u drugoj suze progutat će voda naše dvije sjenke zašto do sad za ruke me ne uze zašto rušiš mostove ljubavi daleke. Skupa mogli prijeći dušom započela dragocjeni minut želje voda odnijela.

Odlazim od sebe i bježim od svega Ti znaš dobro zašto i razlog zbog čega bez cilja i pravca i srca slomljena, slomljenim te volim a nikad voljena. Ne znade me voljet, ili nisi smjeo sa mnom pred oltarom staviti bijeli veo, a u dugoj kosi cvjet na stranu zadjet bar još koji danak mogla bi preživjet. Ovako ne mogu kunem ti se svim ni jedne minute, pomiri se sa tim, sa sudbinom teškom što je mene snašla preklinjem te da ti ne bi suza pošla. U paklu il‘ raju ne bi mir imala suza bi me Tvoja i mrtvu boljela.

Ne vjerujem više gubim povjerenje samoj na pučini šta mi ljubav učini postoji pravilo za ljubav mjerenje znaš li, da je duša najbitnija meni. Trebam mnogo snage za novu strast za ljubav pravu srcem da izjavljujem uzaludno nadanje odvelo u propast između stijena plašljiva bitku bijem. Gubitnički podsjećaš na prošle dane slomljenim srcem mnogo te želim po njemu rane i suze neisplakane nemam više čemu da se poveselim. Svaki dan našu tužnu priču piše zašto srce ne vjeruje, pati i uzdiše.

Odluči se kojoj srce daješ osjećajem i razumom čistim zbog mene nemoj da se kaješ naučena s boli da se nosim. Moja bol nek ' Tebe ne muči ako nemaš ljubavi za mene na greškama srce će da uči voljeti te, gajeći uspomene. Od snova uspomena preživljavati ludujuć' za Tobom kako se budim tražiti Tebe odluku tajnu sačuvati kako god odlučiš ljubav ne gubim. Ljubavi vječna duši sve značiš zadnjim osjećajem pepelu prašiš.

Još te volim dušom još ljubavi ima slatka mala ljutnja nešto je važno što više ljubav daje manje prima dali je moguće, predstavi se lažno. Nije ljubav znanje znati, već je dati tad se cijeli plavi beskraj providi ne omrzne mi život joć ću te voljeti ko što sam do sada i Bog dragi vidi. Zalog sam dala sa srcem plaćam nemam u džepovima prebijeni groš ljubav je bogatstvo dušom shvaćam imam je napretek, imam Tebi još. Pokrivaču željni što usnit mi nedaš još volim dušom zašto se ne predaš.