widgets

Dobrodošli na moj blog

ljubavnepjesme
<< 02/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728


MOJI FAVORITI

da li zelite da blog nastavi sa aktivnim radom
  
pollcode.com free polls 

widgeo.net
BROJAČ POSJETA
127163

Powered by Blogger.ba

28.02.2017.

Nebeska Daljina

Jutros su pjevale ptice čula sam njihov poj vidjela sam tvoje lice... Poželjela , ustala , požurila, a onda naglo stala, razbudila se i zadrhtala... Pokrenulo me je sunce osjetila sam njegov zov , grijalo mi je u lice... i tada sam vidjela tebe pokraj sebe.. Ispred mene nebeska daljina u srcu tišina...

27.02.2017.

Slika

Ulica moja bez adrese i broja , kapija poznata stara... Polako se krećem korake smećem, bol u grudima para... S lijeve strane propupala trešnja, uskoro će cvijetovi bijeli... Poslije cvijeća bijele trešnje koje smo kao djeca jeli... S desne strane prazan pogled, tu su sjećanja stala... Gledam u prazno suza kreće, gdje je moja kuća mala... Zamagli se pogled, zadrhti srce, ništa mu ponato nije... ni kuće,ni oraha, ni majke,ni oca, ni vatre da nas grije... Da li će proći ova mora, do kad će snovi da me muče... trgnuh se iz sna,uplakana a srce luđački tuče.

26.02.2017.

Cik zore

Kad se sunce na prozor pojavi, kada nebo vedrinom poplavi, kad začujem prvi cvrkut ptice pojavi se rane zore lice.. Lišće blista pod kapima rose , osjećanja mene tebi nose... Volim zoru jutrom kada sviće , kada srećom puni moje biće... Zoro rana nemoj brzo doći , da odmorim još umorne oči... Nisam noćas zaspati ja mogla, bolna duša opet mi odmogla... Pisala sam o ljubavi dugo kasni zoro, kasni vjerna drugo.

25.02.2017.

što više Braniše

Kad jednog dana sretnemo zagrljeni u blaženom smiraju gdje utihnu šapati Božjom voljom jedno drugom dodijeljeni potrgamo lance i prestanemo se kriti. Što dalje od laži, od kojih duša boli ne lažem ništa pokraj svijeta čudnog stvoren si za me, nek srce pati i voli neka se ogledaju u muci do dana tog. Još u meni tečeš na životnom platnu krpim sa ljubavlju nit nije poderana stavim rukom na glavu krunu zlatnu što više braniše, ljubav je sačuvana. Da ostane zauvijek ono naše tada što dalje od sviju poletimo dvorcu što Božja volja sa sudbinom sklada od laži se odbrani sa istinom u srcu .

24.02.2017.

Ne Umem ja

Ne umem ja kao drugi , da se smijem kad boli... Ne umem ni da lažem kad srce iskreno voli... Moje oči ne znaju da prikriju tugu , ja čak ne umem ni to da preskočim dugu... Zašto ja ne umem što mnogi znaju , da varljivu nadu i sreću daju... Da ti pričaju lažno da im ništa nije važno... Zašto me ovakvu mati rodi , da težim putem uvijek hodim.

23.02.2017.

Dah proljeća

Proljeća dah ispuni sve moje pore... napuni dušu radošću zakuca srce "mladošću"... Raduj se svijete budi dijete.. Probudi se ,zavoli, navuci osmijeh na lice i leti,leti visoko... neka ti zaiskri oko posebnim sjajem proljetnim zagrljajem.

22.02.2017.

Nije mi Patnje žao

Nije mi patnje žao što me koleba otela slobodu s tugom rasplinila jedina ljubavi Ti si moja potreba s kim je želja, za životom sinula. Na svetoj zemlji, u najljepšem liku ogledam se stalno suza lice mije dok ne čuješ u poslednjem kriku volim te sa srcem, patnje žao nije. Božansko kremenje srcem mi kreše u mislima s Tobom nikad nisam sama ljubav će da bukti, kako god mi biješe ne bojim se nikoga, nemam ni srama. Zašto sram i strah pored moje patnje iskrice od svuda ljubavi ti prikuplja s neba čuješ kako prema Tebi tutnje cijelu Tebi dajem duša ti sakuplja.

21.02.2017.

Sve osim Nas

Stavi ruku na moj dlan osjećaš li kako se damari bune... toplina struji između nas, a oči suza pune... Osjećaš li kako proljeće miriše, kako se sve ponovo rađa i diše... sve osim nas... Kako miriše jorgovan bijeli, kao nekad kad smo se sreli, kad smo se voljeli , kao da je posljednji čas... Opet će trava da raste , cvijeće će da miriše, sunce će ponovo da grije , samo nas nema više.

20.02.2017.

Moje oči su Izvor

Zagledaj se u moje oči ... u bistrinu pogleda, u njihovu dubinu... tada ćeš vidjeti uplašeni pogled srne koju progone vukovi... napetost duše i drhtaj srca,kao na strijeli lukovi... Znadeš li odakle to meni... života okovi me stežu... od patnje,od nesna , od lutanja , od čudnih sjećanja što me vežu... Oči su moje izvor sve u njima piše... i kada ih prekrije suza kada ih proganja muza , i kada te nema više.

19.02.2017.

Gdje leži istina

Gdje leži istina, kada će se dići da je mogu svima u srce staviti u što većem krugu laž zaobići istinsku ti ljubav moju dokazati. Veselim sjajem dok nebo vedri iz svih tama hajde me osvježi ženstvenost dam istina iznjedri što dalje od laži sa mnom bježi. Neka cijeli svijet istinom ožaren na bolje krene u svakom pogledu predugo je lažima, ubog osakaćen duševnom boli s uljezom u gnijezdu. Komad suha kruha zalogaj je sladak slađi je od meda, i majčina mlijeka da dva života živim, nijedan nije gorak u grudima istine i ljubavi pamtivijeka.

18.02.2017.

Voliš li me

Voliš li me malo više od prijateljice gori li u Tebi plamičak sa ljubavi razumiješ li tišinu, što mi šuti srce da me Tvoj glas samu ne ostavi. Ne moraš reći, ako nemaš snage i iz saželjanja da rane ne nasoliš ostat će u meni, uspomene drage ostat da te volim, i kada me boliš. Ako sam ti ipak od prijateljstva više skupi snagu i kaži, da znam što ću sa osjećajima mojim što preplaviše da sa Tvojim glasom grijem samoću. Samoća hladna,Tvoje ljubavi gladna krušna mrva zapinje grlom ne prolazi zar nemam prava znati istinu jadna voliš li me, pobjedom il' neginu porazi.

17.02.2017.

Noćne sjenke

Korak pa zvuk , nešto se čuje, po mojim zjenicama odjekuje... Kroz prorez od očiju sjenke lelujaju,hodaju, po mojim venama kolaju... Neko nekoga traži , osjećam nisam sama... u srcu zbrka i galama... Čuje se jecaj glasan dolazi u san... Jedna zvjezda je noćas pala , u mojoj duši zadrhtala... Ne bojim se ni sjenki ni mraka... znam,moram biti jaka.

16.02.2017.

Čekala ga je Do kraja

Svako jutro je vidim U starom pohabanom kaputu, Dočekuje autobus iz tuđine... Naočale na nosu,podiže se Na prste i čeka... Čeka od jutra do mraka I ne gubi nadu... Čeka poznatu ruku Sa kojom je šetala U ovom gradu... Kad posljednji autobus ode Obriše suzu u oku, Shvati da došao nije... ali ujutro sa štapom u ruci Ponovo stiže kao da se krije... Uporno gleda u daljinu Čeka kada će stici... Taj strani autobus Što će je na noge dići... Opet putnike broji Zagleda svakog u lice, I kada posljednji ode Iz oka krenu izdajnice... Pitali su je zašto čeka Kad nikad doći neće, Sjetan osmjeh na licu... Možda ću imati sreće... Znala je da doći neće Al' nije je izdala nada, Svako jutro i večer Hodala je ulicama grada. Danas je nije bilo Zabrinuli su se svi, Da li se umorila čekajući Ili je otišla za njim... Došao je anđeo Uzeo ju je za ruku, Nije je mogao pustiti Da je autobusi vuku... Prazna je sada klupa Nema bijele kose, Nema sjetnog osmjeha Ime joj vjetrovi nose.

15.02.2017.

Pahulje Snježne

Noćas su oblaci nisko pali, pahulje zvijezdane prosipali... Pružala sam ruke prema njima, zebli su prsti, stigla je zima... Letjele su tako pahulje snježne, bijele i sjajne , a jako nježne... Tražila sam moju od prošle zime, ali je nije bilo... razgrtala sam po mislima, tražila u očima, ipak,to mi se samo snilo... Ona je otišla na svoj let, da nekom drugom bude cvijet...

14.02.2017.

Dobro jutro ljubavi moja

Dobro jutro , ljubavi moja . Kako si ? Lijepo je jutro u tebi ljubavi . Lijepo si se obukla u jutro , dobro namirisala i sva sjajis , ljubavi moja . Sto cemo danas jedno drugom pokloniti ? Sto mi zelis reci , ljubavi moja ? Znas , ja nisam covjek , ja sam pjesnik , a ti si ljubav mojih pjesama . Kako si pjesmo moja ? S kojim ces me stihom danas posjetiti ? Kojim stihom , jer ti si pjesma moje ljubavi . Pjesmo ljubavi moje , kako si ? Lijepo si se obukla , ljubavi , dobro namirisila i sad sva sjajis , zbog mene . Ti si nebo iznad mog prozora ljubavi , u tom nebu ti si ljubav . Kako si ? Dobro jutro ljubavi ! Lijepo si se obukla u jutro , lijepo si jutro obukla ljubavi moja , dobro namirisala i sva sjajis . Zbog mene si jutros ustala ljubavi , zbog mene se u jutro obukla i divno namirisala . Zelis mi nesto reci ljubavi ? Mozda , dobro jutro ? Dobro jutro i ja tebi zelim ljubavi . Kako si u ovom jutru u koje si se obukla , kako si u pjesmi kojom si se namirisala , kako se osjecas ljubavi moja ? Dobro si jutro izabrala , kao i svako jutro dobro se obukla i zbog mene namirisala . Sva sjajis ljubavi moja . Dobro jutro ljubavi moja , lijepo si jutro obukla i divnom pjesmom namirisala . Znas , ja nisam samo pjesnik , ja sam u tebi pjesma ljubavi moja , ja sam ljubav u tvojoj pjesmi , pjesma sam tvoja , ljubavi moja . Dobro jutro ljubavi moja , ti si moj mir , mir moje ljubavi , smirena si u meni , ljubav si mog mira , moj mir je u tebi ljubavi . Dobar dan ljubavi , dobar ti dan , u meni budi ljubavi moja

14.02.2017.

Ako treba

Ako treba plači , ako treba pati , ali jednom shvati nije ljubav to... Da te rodi mati da ti ljubav dade, da ti niko nikad ne učini zlo... Tvoju čistu dušu sad ispiši srećom, neka vječni plamen gori u tvom srcu... Neka oči sjaje na sunčevom svjetlu, svoje nježne ruke ispruži ka suncu... Ne daj tuđem vjetru da ti lomi grane, da uništi svjetlost što ti dade Bog... Raduj se i pjevaj, ako treba snijevaj, napravi romansu od života svog.

13.02.2017.

Kamen Mog djetinjstva

Sjedim na kamenu djetinjstva mog gledam okolna brda,, koliko dugo sam čekala da vidim koliko je ova zemlja tvrda… Misli moje se vraćaju često djetinjstvu mome i rodnoj grudi, znam da tamo ništa nije isto da su tamo neki drugi ljudi… Svejedno me vuku Korijeni moji i napušten grob oca moga, i ovaj kamen na kome sjedim na kome sada molim Boga... Ja ovde vise ništa nemam ali svaki grm je moj , moje uspomene i moji snovi ostali su zauvijek u kraju tom… I hodam u mislima od kamena do kamena, od rijeke do potoka… na moje srce padne velika suza iz oka… Sve što sam voljela nemam više ja nemam rodnog kraja, porijeklo moje,ne postoji više ja nemam zavičaja… Istrgnuta iz rodne grude kao da ne postojim, želim da krenem jednom tamo ali...ja se bojim… Kako poći ulicom mojom gdje ništa više moje nema, kako pogledati,a ne vidjeti ništa što godinama u oku mi drijema… Sjedim na kamenu mom o svemu mislim često, uprkos ljubavi velikoj znam gdje je moje mjesto… Sjedim i želim da se vratim u mislima kamen pratim, taj kamen djetinjstva mog...

12.02.2017.

Ja se Ljubav bojim

Rekla bih ti danas da te volim, da mi srce igra od tvoga pogleda, ali ja se ljubavi bojim... gledala sam te krišom još na mjestu stojim... Čudna osjećanja su krenula kroz moje vene... Zakucalo srce kao u zaljubljene žene... Ali ja se ljubavi bojim i neću ti srce dati... jer se bojim da nećes znati... da mi ljubav vratiš.

11.02.2017.

Jednog dana

Umrijeću jednog dana ali u zaborav neću pasti... iz mojih svesaka i moje duše novi stihovi ce rasti... Radovaće se noći zori, uvijek će neko da prozbori, „voljela je da piše“... neko će pustiti i suzu za mnom, što me nema više... Cvijetaće cvijeće na livadi, pjevaće moja ševa... ja ću je čuti i gore u zoru kako mi pjeva.... Neko će pustiti uzdah, što nije imao sreće... ljubav je tužna i bolna, kad nastupi poslednje veče... Lipe će i dalje mirisati , život neće stati... neka ne plače niko, neću još umirati.

10.02.2017.

Sloboda

Osjećaj slobode je najljepši osjećaj na svijetu... Osjećaš se ponovo rođen, kao ptica u letu... I letiš, letiš visoko, blista ti oko, napinje te sreća ponovo ispunjava grudi... Kako je lijepo kad se slobodan budiš... Kad voliš sve što želiš, kad srce sa nekim dijeliš... poletiš kad poželiš... Ne daj slobodu ni za što na svijetu... ne dozvoli da ti je uzme baš niko na planeti.

09.02.2017.

Ostala si ljubav

Svaka prolaznica ima nešto svoje milo moje... ali nema tvoju dušu i oči tvoje... Niko nije znao da me voli bez riječi, da mi usnama kosu mrsi… kad prođe pored mene, da me prolazem sruši Znao sam odmah da si ljubav kad sam te ugledao tako je bilo neprestalno, za tebe život bi dao Jedino tebe ljubih punog oka i srca , i sada mi pred očima tvoj lik… svaka misao na tebe izazove mi čežnju, iz grudi se začuje krik… Ti si bila ljubav ljubavi moje, sve ostalo u životu prolazno je.

08.02.2017.

Ako nas život rastavi

Ako nas život jednom rastavi Hoćemo li se sjećati nas, Da smo se toliko voljeli... Hoćemo li pamtiti sve naše poglede Koji su ponekad boljeli... Da li ćemo pamtiti sve naše dodire, Sve mašte naglas izgovorene. Ja ću se tebe uvijek sjećati, A hoćeš li i ti mene... Da li ćemo se sjećati noću, Dolaziti jedno drugom u san, Hoćemo li šetati po zvijezdanoj prašini I čekati novi dan... Bojim se da ćeš me zaboraviti, Da ću bez tebe brzo uvenuti, Da život neće više bajka biti... Da će se vrijeme zaustaviti, Da će svi satovi tada stati, Da ću krišom suze liti... Hoće li duša umrijeti Ako nas život rastavi, Da li će srce tada stati... Ako nam se putevi raziđu Koga ću tvojim imenom zvati... Neću se više ni suncu radovati Ni ono više neće biti jedino, Ni poljupce tvoje neću osjećati... Tada više ni u ljubav neću vjerovati Sve će tada nestati I ništa više neće postojati... Ako nas život rastavi... Samo mi obećaj da ćeš Se sjećati nas.