widgets

Dobrodošli na moj blog

ljubavnepjesme
<< 04/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930


MOJI FAVORITI

da li zelite da blog nastavi sa aktivnim radom
  
pollcode.com free polls 

widgeo.net
BROJAČ POSJETA
233347

Powered by Blogger.ba

21.04.2018.

Možeš sresti

Možeš sresti srodnu dušu, dobrog muškarca, pravu ljubav, sve ono što liči na bajku o kojoj maštaju sve žene ovog svijeta. Ali ako negjde na tom putu zalutaš, i naletiš na nekog od čijeg ti pogleda zadrhti cjelo tijelo i nekog ko te osjeća, ko te obuzima do ludila, a uzima do bola, nije ti više potrebna bajka sa happyend -om. Potreban ti je taj neko kao istina, voda i sloboda. Kao neodjeljivi dio tvoje duše."

20.04.2018.

MOME ANĐELU

Imala sam teške i bolne trenutke u životu svome, imala sam suze u oćima i teške rane na srcu koje nikada zarasti neče, ljubila sam te noću i danju a ti kraj mene nikada nisi anđele moj... Svaka pomisao na tebe u oćima suze mi se pojave ti si negdje tko zna gdje, negdje te dragi Bog možda čuva za mene ili se nikada sresti nečemo... Ti spavaš u srcu mome od kad želim te, od kad si u mislima mojim, jako, jako dugo anđele moj, tebi je tu mjesto i uvjek če biti dok bude kucalo srce moje, kucat če za tebe iako nisi samnom i nepokazuješ mi osmjeh svoj iako te nema i nikada nije bilo anđele moj... Ti si samo u mojim snovima svake noći na jastuku mome i kad budna noću sanjam i zvijezde brojim, možda si negdje među njima u velikom roju a da neznam da postojiš i smješiš mi se za lijepe snove, ti si u srcu mome, u mojoj suzi u mome oku i mojoj duši iako nisi kraj mene i nikada biti nečeš moje srce če uvijek kucati za tebe ono če te voljeti iako nisi kraj mene....

19.04.2018.

Ja sam samo žena

Ja sam samo žena koja u oćima tvojim vidi sjaj poput zvijezda što noču sjaje... Na tvojim usnama osječa med, poput pčelice kada slječe na cvijet a srce mi ubrzano kuca, dok mi polječe od sreče duša... Ja sam samo obična žena koja zna da voli, mašta i sanja, stihove sklada, u pjesmi živi i ljepim se trenutcima uvijek nada... Padala sam puno puta u životu i uvijek se dizala, jer život me je naučio da trebam biti jaka...

18.04.2018.

Gledam te dok spavaš

Gledam te dok spavaš i slušam tvoje disanje u tišini noći i otkucaj srca tvoga osluškujem... Iako ono tiho za mane kuca, poput kazaljke sata tika taka, htjela bih da ga dodirnem, al se bojim da te ne probudim iz lijepih snova koje snivaš dok te moje oći promatraju, htjela bi da te poljubim, al neču da te probudim iz lijepih snova koje sanjaš i pogleda naših koji su se sreli prije nego si u san uplovio....

17.04.2018.

Koliko sam samo puta čula

Koliko sam samo puta čula da sam preveliki emotivac…. Pa se mislim – kako to drugi nisu takvi? Zar oni ne osjećaju radost kad im se nešto lijepo dogodi, tugu kad im nešto po zlu krene, bijes, razočaranje, bol…. ? Virtuala je ovo – kažu… Znam ja to, ali iz svake napisane riječi stoji čovjek. I nije onda da nema baš nikakve veze sa stvarnosti. Upoznaješ tu isto te neke ljude iza ekrana – družiš se po grupama, inboxu – postanu ipak dio tvojeg dana. I možda ste udaljeni velikim brojem kilometara, al ipak se dodirujete – pisanom riječi. I ta pisana riječ – neće vas dodirnuti fizički, ali će vas dirnuti. Na ovaj il onaj način. Osjećat ćete ili radost – jer vas je neko nasmijao, ili bol – jer vas je neko razočarao, a i sve ono između te dvije krajnosti. Kad objavite neki status, zar stvarno možete reći da niste osjetili ništa kad ste odlučili ga objaviti? Kad se dopisujete s nekim u inbox – niste li iz znatiželje ili čega li već pristali na tipkanje s osobom koju nikad prije niste vidjeli niti čuli za nju? Ja ne mogu. Iza svega toga stoje emocije. Nekakve. I vjerovatno zato i ovu virtualu doživljavam vrlo emotivno. Možda je to glupo od mene. Ne možda, vrlo vjerovatno. Al eto, oduvijek znam da sam malčice blesava zbog tih svojih emocija, al one su dio mene i zbog njih sam takva kakva jesam. Najgore kod mene je što ih ne znam sakriti, ugurati pod tepih i sjediti na njima da ne provale na površinu. Zato sam se našla previše puta povrijeđena, razočarana i izdana u ovoj virtuali. I onda se ugasim… odem … razmislim… Povrijede me postupcima jer sam previše vjerovala, previše o sebi rekla i osjećala da je taj netko vrijedan mog povjerenja. A taj netko mene na taj način nije doživio. Ili je jednostavno takav – slijep. Il možda sebičan? Ne znam. Neki me dan fb prijateljica „izula iz cipela“. Doslovno… Napisala mi stvari koje mi još bubnjaju u glavi. I u pravu je. Treba sebe stavit na prvo mjesto. Da bi ti samome bilo bolje. Samo… u mom slučaju, to i dalje ne znači da ne osjećam ništa… Ali meni dokazuje da u ovoj virtuali ima i ljudi kojima vrijedi pokloniti svoje povjerenje. Otvoriti dušu. Pustiti ih u svoj stvarni svijet, ispričati im svoju priču. Dozvoliti im da te vide ranjivog i povrijeđenog i izdanog. Tužnog. Izbačenog iz kolosijeka. Svakakvog. Oni će te „pročitati“, reći ti svoje mišljenje, podignuti ti raspoloženje. Ili ti jednostavno otvoriti oči i reći – ej, nisi u pravu. I stvari ti pokazati u nekom drugom svjetlu na koje si sam, možda slučajno zažmirio. Takve čuvam. Takve volim. Zbog takvih obožavam ovu virtualu. S takvima provodim dane na ovom mjestu. U ovoj grupi. Nemojte se tražiti u ovoj priči. Ovo je rezultat mog vlastitog nemira, mojih vlastitih saznanja o virtuali i fb prijateljima. Emotivac sam. Morala sam. Da bi meni bilo lakše.''

16.04.2018.

duboko zamislim

Uvjek se duboko zamislim pred sudbinom lijepih i kulturnih žena koje nisu uspjele da pronađu svoju sreću. Tako me zaboli kada mi prećutno kažu da nemaju nikoga. Glavom mi odmah prolaze njihove samoće, čežnje, nemiri. Svi oni muškarci koji su obećavali, a nisu ispunili. Svi oni dugo iščekivani susreti koji se nisu dogodili, a mogli su. Njihove tuge su najtužnije jer sve što su radile u životu bili su pokušaji da sačuvaju sebe i učine ovaj svet boljim mestom za život. Preziru površnost, banalnost, ljudsku nesmotrenost, a na to svuda nailaze. Ne mogu da im pomognem, mogu samo da ih razumijem, a ponekad je i to dovoljno. Da žive negdje u dalekom svijetu, bile bi same, ali nemiri bi manje boljeli. Ne boli samoća, boli sve ono što na nju podsjeća. Boli pritisak koji drugi nameću, bole pogledi, očekivanja. Boli prazna soba u kojoj te niko ne čeka, boli isti raspored stvari, tišina. Boli noć koja nikako da se završi, boli zora koja nikako da svane. A ponajviše boli hronični nedostatak ljubavi. Koliko su samo ulagale u sebe, čitale, razmišljale, stvarale svoju ličnost i šta onda? Sa kim da podjele manire na kojima su toliko radile? Kome to da daju? Kome, kada svijet ide u nekom drugom smeru a one zbunjeno stoje negdje na sredini? I dalje su predivne, a same… I dalje su prelijepe, a neljubljene… I dalje mirišu, ali uzalud kada je sve manje onih koji prepoznaju njihov miris. Obrazovanje ništa ne garantuje, može samo da produbi svijest o vlastitoj nemoći. Njihova nesreća je što su toliko svjesne svijeta oko sebe. Druge su se prilagodile, popustile i prepustile životu da ih nosi, a one to neće ili ne umiju. Isplakaće svaku svoju suzu, odbolovaće svaku svoju bol. Smjelo, dostojanstveno, gordo, više kao vrlinu nego kao nedostatak. Sve im je jasno, zato ih sve i boli… . Prepoznam ih po pogledu. Obično nešto kažu i nestanu... Negdje žure. Gledaju me na ulici i skrenu pogled kada ih primjetim ili krenem ka njima. Čitaju me, a ja pišem upravo zbog njih. Posebno ovu priču koju će samo one razumjeti. Posebno ovaj život koji će samo one razumjeti.

15.04.2018.

Lako

Lako je kada te neko ostavi A ne daš mu ništa Ni dušu, ni srce, ni vrijeme a ni sebe I ako zaboli, prođe Mnogo brže nego što je sve to trajalo Ali kada se daš cjela I kada kažeš nešto što nisi nikome Kada se pustiš a bez da misliš šta će biti sutra Kada zaplivaš a i ne okreneš se da vidiš obalu A taj neko samo ode, nestane Tada boli Zato što se tada gubi Lako je kada te neko ostavi A niste ni počeli Samo se nasmiješ I nastaviš dalje Kao loš dan koji brzo zaboraviš Ali kada misliš da je to to I da je napokon došlo ono pravo Kada se sve kočnice u tebi otkoče Svi zatvori tvoga bića otvore A srce gladno ljubavi se pusti i prepusti Počne da voli Tada nema nazad A mora Kada odjednom sve nestane Kao da nikada nije ni bilo Kao san kada se probudiš Kao slatka laž u koju si vjerovala Od koje je ostala samo gorčina A od slatke pjene jedva vidljiv trag na dnu čaše Koji bljedi Nestaje Kako slagati sebe da je bilo dobro A nije Da je vrijedelo Trajalo bi Kako se otvoriti ponovo Kada duša nije prestala da plače Lako je kada te neko ostavi Na početku Težak je kraj Kada za njega saznaš posljednja Uvjerena da si u svemu bila prva A nisi Ni približno Samo si živjela u laži Tuđoj Ne svojoj Da si znala sve bi bilo drugačije Ovako Ostaje ti samo da čekaš da prođe A ne prolazi Ne zato što si ostavljena Nego odbačena To boli Ne rastanak Nego ono prije i poslje Ono ništa Za koje si mislila da je sve

15.04.2018.

ŽIVOT UVIJEK IDE DALJE

Uljepšavam trenutke koji lete, sitnicama za one teške momente koje život nosi... A što je život u dahu se krije, a nemože ništa iz sječanja da se skrije... A život ide nekim svojim tokom, a ja, ja ga samo pratim i pamtim po sitnicama... Koje me čine sretnom i u pamčenju čuvam najljepše od najljepšeg, sitnice mi bobojiše život... Jer život uvijek ide dalje nekim svojim tokom, pa ono loše neka ostane iza mene, tamo je mjesto negdje u prošlosti... U nekom romanu neispisanom u mome sječanju što ostavljam dok ne poželim, kroz misli da ga prolistam... Pamtim sitnice, čuvam u sječanju najljepše momente koji su ipak prolazni ali u sječanju ostaju...

14.04.2018.

Ništa

Ništa se na svijetu ne može uporediti sa ljubavlju žene. Ona je plemenita i suosjećajna. Strpljiva i predana. Velikodušna, slatka i bezuslovna. Čista. Ako si njen muškarac, ići će zbog tebe kroz vatru i vodu, bez obzira kako si se ponio, bez obzira kakvu si glupost napravio, bez obzira koliko to vremena i truda zahtijevalo. Ako si njen muskarac, pričat će s tobom dokle god riječi jos ima. Hrabrit će te kada si na dnu i kad mislis da nema izlaza. Držat će te u naručju kad si bolestan i smijat će se s tobom kad si sretan. Ako si njen muškarac i ako te ona voli - mislim, stvarno voli, razvedrit će te kad si mrzovoljan, hrabrit će te kad si neraspoložen, branit će te, čak i kada nije sigurna da si u pravu. Upijat će svaku tvoju riječ, čak i kada ne pričaš ništa vrijedno pažnje. I šta god učinio, koliko god joj prijatelji govorili da nisi vrijedan toga, koliko god puta ti zalupio vrata vaše veze, ona će dati sve od sebe i više od toga i nastavit će sa trudom da te osvoji, čak i ako joj daješ na znanje da sve što je učinila da te ubijedi kako je ona ''ona prava'' jednostavno nije dovoljno. Takva je ženska ljubav. Ona se odupire vremenu, logici i svim okolnostima.

13.04.2018.

momenti

momenti koje je srce zapisalo u knjigu zivota...samo oni su se dogodili! Sve ostalo je prasina, koju vremenom obrisemo...kao zamagljena stakla vrelim dlanovima i pogledom u daljinu...zelimo da se vrati samo ono sto srce pamti... Ono sto se ne pamti nije se ni dogodilo.... Bas tako...jer tek kad vrijeme prodje vidimo i shvatimo koliko su bile nebitne neke stvari i neke osobe na koje smo trosili svoje vrijeme, osjecaje, ljubav, rijeci.... ali hvala Bogu sto sve to jednom prodje! Sve sto nam se desi nije se slucajno dogodilo, moralo je....da bi shvatili neke stvari i postali bogatiji u srcu...nikog nismo voljeli uzalud kako kazu neki, jer voljeti nekog to je dar od Boga, a ne kazna ili grijeh.... Kajanje??? Zbog cega ili zbog koga??? Svaka stranica knjige,svaki red napisan u njoj, a i ono izmedju redova...ima svoje ZASTO?! Svaki otkucaj kazaljke sata kao i svaki otkucaj srca vrijedi vise nego necije bogatstvo.... Momenti kojih se sjecamo, trenuci kada je srce udaralo jako...kada nismo culi nista osim necijeg otkucaja srca...i osjetili dah zivota...momenti u kojima smo mi bili MI...bez maski i laznog osmijeha....momenti koje je srce zapisalo u knjigu zivota...samo oni su se dogodili! Sve ostalo je prasina, koju vremenom obrisemo...kao zamagljena stakla vrelim dlanovima i pogledom u daljinu...zelimo da se vrati samo ono sto srce pamti

12.04.2018.

Sve vise

Sve vise govorim o tebi i kada šutim....Ima te u mom osmijehu...u mojim ocima...I kada bi se netko,samo malo vise zagledao u moje oci,pronasao bi tebe...Poput moje sjenke si...cak i onda kada si daleko....Uvijek si tu...u mom srcu...Nemam snage da ti se suprostavim...da se okrenem i odem....Pokusavam da pronadjem pravu rijec da ti kazem sve sto bih htjela...da ti kazem da mozda...da si ti jutro koje svice...dan koji traje...da si sve lijepo...da si moja radost u srcu...da si moja rijec...i...i mnogo vise od toga..

11.04.2018.

Ja sam drugačija

Ja sam drugačija ... oduvijek ... svoj svijet sam gradila od snova... za mene iskren osmijeh znači više od svih drugih poklona...uživam u svakom trenutku na svoj način...važnost dajem sitnicama, krupne stvari me ne zanimaju... o meni kruže najgore priče...dovoljne da si ispišu bar tri romana... nikada me te priče nisu doticale... znate kako kažu: "Za dobrim se konjem prašina diže", pa neka dižu prašinu... vrlo je malo onih koji me zaista poznaju... rijetki su ljudi kojima poklanjam povjerenje... sve na svijetu se mora zaslužiti... a ja sam previše puta bila povrijeđena da bih sada svima vjerovala... iskustvo je zlato, baš kao i šutnja... a ja šutnjom uzvraćam na sve priče... naravno sa osmjehom na licu. Uvijek ih je moj osmijeh više bolio."

10.04.2018.

OSTAT ČE STIHOVI

Ostat če stihovi iza mene u njima češ naći ljubavi sebe, sve moje osječaje koliko sam jaka bila... Da sam tebe voljela o tebi snove snila, koliko sam noći bez sna provela... Ostat če stihovi moji u kojima češ naći sebe kojeg volim jako najviše i ni jedna te neče moći voljeti tako kao što ja volim te.. Jer samo takve vole ludo koje imaju srce i dušu poput djeteta i u sebi još nosi djetinjaste krvi...

09.04.2018.

Svaki dan

Svaki dan predstavlja novi izazov. Zahtjeva snagu, suzdržanost, poniznost i odricanje... Vjetrovi nas raznose po svud. Ponekad smo tako sretni a ponekad tako tužni, lomljivi i sjetni...Borimo se iznutra, sa silama prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Suze sjaje u oku, i tek koja, onako klizne niz lice pa zapeće...Staneš, gledaš pa se zapitaš: Vrijedi li nastaviti dalje uopće? A onda ti srce pomiluje činjenica da je mnogo onih koji te trebaju, vole i kojima značiš...Svjestan da ne smiješ dugo stajati s tugom jer će te u trenu povući u ponor iz kojeg nema van...Nastavljaš dalje, umoran...Ali s nadom u džepu i vjerom da postoji mjesto u kojem ćeš jednog dana biti potpuno sretan i jači nego sad. Nastavljaš sa samo jednom mišlju u srcu: Moram stići do kraja svoga puta dostojno, pravedno i sa istinom...Samo tako ću ostaviti najbolji primjer onima koji ostaju...

08.04.2018.

Zalutala sam

Zalutala sam u sumu tvog zivota i nikada nisam nasla put da odem iz nje....Uzivam u beskrajnom zelenilu i lutam godinama njenim puteljcima i samo volim to lutanje,...volim a nemam....Zalutala sam u tvoje srce i nikada ga nisam napustila,mada me zivot odvukao svojim rukama...ja jos kucam u njemu...ali samo kucam ne zivim i ne ljubim....Zalutala sam u daljinu i nikada se nisam vratila da bi ti bila blizu...ali uvek sam uz tebe ...uvek sam s tobom iako ne tvoja....Zalutala sam u samocu i jos sam tu...dodji i odvedi me u sumu...pusti me iz srca...polomi daljinu... i samo me jos jednom pogledaj u lutanju moga zivota.

07.04.2018.

Žena tiho

Žena tiho uđe pod tvoju kožu, kroz vene plovi, pomiluje tvoje moždane vijuge u prolazu, zastane na ramenu da ti šapne nešto za lijep dan, onda sklizne lijevom stranom tvog tjela i smjesti se ispod tvog trećeg rebra da bi se smirila. A ti... Ti šutiš... I voliš

06.04.2018.

Curice moja

A on te kažeš poznaje? Zna sve o tebi. A zna li kako izgleda kada plačeš? Kada si polomljena u tisuću komada? Zna li te on samo jaku ili te zna i onakvu, drugačiju? Ona sve zna. Zna li i da imaš onu stranu koja te ne čini jačom polovicom? Zna li da u silnome tijelu postoje komadi koji režu? Zna li kakva ti je boja očiju kada su natopljene suzama? Curice mila, ne postoji znanje izvana. Ne postoji predanje koje stane samo u zagrljaj. Ne voli se nakon dva mjeseca. Nikoga. Ne voli se samo u onome što lijepo vidiš. Dobri mladiću, ljubav ne stane samo u lijepe dane. Ljubav se ne trpi. Ona podnosi. Ona se žrtvuje jer želi. A za to treba poznavati i ono što ne želiš voljeti. Nemoj se navezati. Nemoj mješati navezanost sa ljubavlju. Voli sve. I ono što razvlači osmijeh na usnama i ono što ga skriva. Ali prije svega upoznaj suze. Upoznaj nečiju tugu. Upoznaj njegovu tišinu i njegovu ljutnju. Raširenih ruku upoznaj njegove polomljene djelove. Zavoli ih. Prihvati ih svojom ljubavlju i budi za njih sigurna luka. I onda kada bi od svega najradije odustao. Tek ćeš onda voljeti. Tek onda kada budeš mogao reći - volim te i rukama i suzama i kostima. Tek ćeš tada donekle poznavati. Kada nečija tišina tebi bude govorila glasnije nego sve sto izgovori

05.04.2018.

Zar je ljubav grijeh

Zar je ljubav grijeh što te volim i sanjam noćima da ljubiš usne moje. Zar je grijeh što maštam o našoj ljubavi i sreći onda sam ja najveća griješnica. Zar sam griješnica što stihove za tebe pišem u srcu te čuvam i sve ono loše brišem iz misli. Jer ti znaš ostavi samo lijepi trag iza sebe da pamtim za vremena sva.. Zar je grijeh što volim oći tvoje i pogled tago blag ruke što miluju lice moje. Zar sam griješnica jer sam željna ljubavi tvoje i noćima dok maštam o tebi o nama. Ako je ljubav grijeh onda sam ja griješnica jer volim, volim tebe i sve što je tvoje. Sve što u sebi nosiš tako blago tako milo. I kad pogledi nam se sretnu sretni smo i nas dvoje.

04.04.2018.

Nasloni glavu

Nasoni glavu na moje rame tiho mi pjevaj one naše pjesme drage. Pomiluj moje lice, dok iz oka suza teće tvoje sanjalice. Dopusti da suzom ti kažem sve što imam za reći znam, razumjet češ me moja suza, uvijek rekla ti je sve. Ti si taj što razumije svaku moju bol, što nedaš da na ranu živu dosipa se sol. Nasloni glavu na moje rame utješi me, nježnim dodirom svojim i onom našom pjesmom dragom, nedaj da iz oka moga suza poteće. Jer svaka moja suza znam i tebe zaboli. Za svaku puštenu suzu moju daj mi jedan poljubac nježni.

03.04.2018.

ZNAŠ KADA ĆEŠ BITI SRETAN

Tvoja sreća će početi onog trenutka kada shvatiš da vrijeme prebrzo prolazi i da svaki dan treba živjeti pozitivno, sa što više smijeha i radosti u srcu. Bit ćeš sretan, ispunjen i miran kad prihvatiš sebe takvog kakav jesi i prestaneš željeti biti netko drugi. Bit ćeš sretan kad počistiš nered u svom životu.Kad prošlost spremiš u najljepšu kutiju uspomena i pustiš je da spava...Kad počistiš nered oko sebe, izbaciš sve što ne valja, pa čak i one ljude koji te koriste i smatraju manje vrijednim. Bit ćeš sretan kada se prestaneš kriviti za greške za propuste, za neuspjeh...Jer svi padamo i opet ustajemo. Bit ćeš sretan prijatelju kad naučiš da se novcem ne kupuje sreća i da sitnice život znače...Bit ćeš sretan kad prestaneš raditi stvari na silu, stvari koje si činio samo kako bi zadivio druge...Bit ćeš sretan kad budeš uistinu ono što jesi, iskren prvo prema sebi a onda i prema svima drugima.

02.04.2018.

putovanja

To su putovanja,o kojima ne znaš ništa.Ne znaš hoćeš li se vratiti ili ćeš ostati tamo negdje..tko zna gdje..To su putovanja,bez cilja i konačnog odredišta,samo putovanja,u kojima ne znaš gdje putuješ,već samo ideš...putuješ..kroz gradove,kroz snove,kroz čežnju..Sa punim koferom neke nestvarne nade..To su putovanja poznata samo onima koji ih putuju...Obični prolaznici ih nikad ne razumiju...To su putovanja,od kojih se ponekad umoriš..spustiš taj kofer da se odmoriš...I s'prvim zalaskom sunca,ponovo kreneš na put..ponovo u taj mrak..obožavaš njegovu tišinu..ona je samo tvoja..Negdje pred samu zoru shvatiš,da si sa onim zalaskom sunca...izgubio onaj kofer...Već je kasno da po njega se vratiš...Nećeš ga naći tamo gdje si ga izgubio...Možda je nekome taj kofer donio sreću...Nasmiješiš se,samoj pomisli na to...Ne pitaš se više kako ni zašto...Sva pitanja se gube u maglovitoj noći...Pokušavaš da budan sanjaš,iznemogao od nesanice...Ali snovi su zapravo ostali u koferu nadanja..sva tvoja maštanja...čežnja za nečim nestvarnim...Sve to ide u onom koferu nadanja u jednom paketu...nerazdvojivom...I nikad više ne vjeruješ u nadu..I nikad više ne nosiš kofer davno izgubljen...Sad ponovo putuješ..ali bez nade,snova..svega..Putuješ sa prošlosti u svom desnom džepu..Ona ti je uvijek na dohvat ruke...Kada kreneš na putovanje..ne nosi ništa..jer nećeš imati ništa za izgubiti...samo danas...Jer,sutra...Sutra je nada.

01.04.2018.

Bio si moje

Bio si moje ....Ma čekaj,stani! Koga lažem?Tebe?Ljude?Ne,sebe!Da,bio si..Još uvijek si...I ostat ćeš zauvijek,jedino što sam od života tražila ,željela...Bio si ..Nebo,put,sunce,mjesec,zvijezda,,more,obala,dan,noć.Lakše bi bilo napisati što nisi bio...Nisi,bio-moj...Nikada nisi bio samo moj,nikada mi nisi pripadao u cijelosti.Tek pokoja mrvica tebe dopala je ovo moje srce koje istoga trena dobilo krila i vinulo se u nebeske visine nošeno srećom što je osjetiti može tek netko tko voli..Neizmjerno,slijepo,,bezglavno,i bezuvjetno voli-tebe..I danas grlim noč,grlim sunce ,mjesec u svojoj samoći koja me beskrajno podsjeća na naša zajednički ne provedena jutra..Gledam igru oblaka koji me svakim trenom podsjeća na naše zajedničke ne provedene noći .Ali ipak ...Živim za naše ne dosanjano sutra .Za naše neizrećene riječi ...Za moje sunce koje grlim svakog dana pod okriljem oblaka,koji mi pričaju najljepšu priču o nekoj tamo...NEDOŽIVLJENOJ LJUBAVI