widgets

Dobrodošli na moj blog

ljubavnepjesme

MOJI FAVORITI

da li zelite da blog nastavi sa aktivnim radom
  
pollcode.com free polls 

widgeo.net
BROJAČ POSJETA
330242

Powered by Blogger.ba

31.08.2018.

Navikneš se

Navikneš se na njega. Svaki dan razgovarate. O svemu i svačemu. U pola noći isto tako. Onda jednom shvatiš da je navika gadna stvar. Shvatiš to kad vidiš da je tu, i ti si tu, a ništa. Zeleno na chatu kraj njegovog imena. Ali ne, on se više ne javlja. Jer on je onaj koji se ne želi vezati. Onaj koji ne želi da mu neko fali. Da mu neko treba. Pa trpi. Ne piše. Ti se javiš par puta. Osjetiš hladnoću s druge strane. Pa i ti prestaneš pisati. I onda one noći i oni dani postanu tišina....

31.08.2018.

Biti dobar

Biti dobar ne znači biti i budala. Vjerujem da ste se velika većina našli u situaciji kada ste zapitali sami sebe slijedeće: Jesam li ovo uistinu ja, danas, sada…Zašto to kažem? Zato što s godinama nismo oni isti stari MI… Kao da smo se iznova rodili i ponovno upoznajemo vlastitog sebe, zar ne? I sama sam se pitala isto to…postavila si bezbroj pitanja iz kojih sam uvijek dobila pozitivne odgovore i one koji zaista jesu onakvi kakvi trebaju biti. Da vam kažem! Ne niste poludjeli…niste idioti ni budale. Niste još jedan izgubljen slučaj u moru ovog blesavog svijeta koji nas okružuje i za sve živo i ne živo tapka „ prijateljski“ po ramenu, ne niste. Znate što vam se dogodilo? Dogodilo vam se slijedeće: Dopizdilo vam je, došlo preko glave, prekipjelo…umorili ste se od smješkanja radi reda i trpljenja i klimanja glavom na sve ono što ne volite, ne podnosite, ne možete progutati i od čega vam se čitavi želudac okreće kao lud… Ne ide više kao nekad, jednostavno ne ide… Odlučujete se napraviti svoj mali svijet u kojem će te imati potreban mir za sve ono što dolazi a što ne možete izbjeći. Odlučujete se živjeti onako se prije niste usudili a trebali ste...Ne želite ništa osim svoj život posložiti najbolje što možete, a to nije znak slabosti već ljudski i normalno. I opet ponavljam: Ne nismo ludi, samo smo postali bolji prema sebi...

30.08.2018.

Noć mjesećina

obasjava mi put... Lutam ulicama grada, kuda sam pošla neznam ni sama. Tražim nešto što me za tebe veže, naše uspomene, naše lijepe dane provedane, naše snove ne ostvarene, one naše poljupce, nježne dodire... Lutam u noći pustim ulicama grada i neznam gdje ču i što sada... Tražeći ljubav tvoju, tražeči tebe i stope tvojih koraka i kišne kapi što su mi kvasile lice kada sam držala te za ruku... Tražim osmjeh tvoj da cijelim bičem budeš moj... Ali noć je tiha i u njoj ja sama lutam mračnim ulicama grada i želim te sresti ovoga trena baš sada

29.08.2018.

većer za pamčenje

Bila je to većer za pamčenje, jedna klupa i na njoj nas dvoje, poljupci i stisak ruke, na toj klupi voljeli smo se kao nikad nitko prije... Nisu znali voljeti se kao nas dvoje... Sada je ta klupa usamljena jer mi nešetamo stazom tom.. Pođimo nekad zajedno na to naše mjesto ljubavi da posjetimo našu usamljenu klupu i naklonimo joj se, što spojila je srca dva da vole se beskrano...

28.08.2018.

Netko bi rekao

Netko bi rekao ...Ljeto. kao i svako drugo ...Ali nije bila...Bila je posebna i zavoljela sam je upravo zbog tebe ...Kažu da kada se najmanje nadaš sretneš nekog tko cijeli tvoj život okrene za trista šezdeset stupnjeva...I baš to se desilo ...Ne nije taj naš susret bio slučajan... Netko je isplanirao da se sretnemo u moru ljudi koji su svakodnevno prolazili pored nas..Ipak nitko nikad nije usjpeo da poruši moje zidove i da dotakne moju dušu...Desilo se ono što nijedno od nas nije očekivalo ni planiralo...Jednostavno duše su se srele i osjetile...Neki nedosanjani snovi postali su stvarnost i pojavila se nada ...Pogledi su se sreli ...Ruke dotakle i to je bilo to ...I ništa više nije bilo važno... ...Izgubljeni u vremenu i prostoru pričali smo kao da se znamo cjeli život...Da li je moguće da se toliko znamo ...Emocije su proradile i više nije bilo povratka...Dva tjela ...Jedna duša...Pa ima li išta važnije od toga kada u očima druge osobe ugledaš svoj lik ...Oh...kako tvoj pogled umije da miluje moju dušu...To ne želim da mjenjam ni zašta na svijetu...Toliko topline u samo jednom plavetnom pogledu...Toliko mira i spokoja ...Toliko ljubavi...Treba li još nešto...?..Malo li je...?

27.08.2018.

Ja volim oći tvoje

Ja volim oći tvoje pune sjaja i ljubim ti usne od žara. I volim nježan dodir tvoj, tvoje ruke što me miluju, kada moje tjelo i lice dodiruju. Tvoje prste kada mrse mi kosu kad pomislim na tebe uz prvu jutarnju rosu. I volim svu tvoju nježnost i dobrotu što u meni budi ljubav moju

26.08.2018.

Samo jedne oći

Samo jedne oći poput zvijezda sjaje, samo jedne ruke grle najnježnije... A samo jedne usne najslađe ljube od usana tih i poljubaca njenih moje se rastapju... Kada me grliš ti, moja ljubavi, srce mi zadrhti i počne jače kucati u znak ljubavi koju osječam uz tebe... Zagli me, pogledaj, tim pogledom sjanim, poljubi mi usne, usnama svojim među njima da se stopim, poljupcem toplim u ovoj vručoj ljetnoj noći...

25.08.2018.

Sječaš li se

Sječaš li se, kad sreli su se pogledi naši, oni rekli su sve, jedno drugome da pripadamo... Sječaš li se, tog trena sjale su oći naše, u zagrljaj jedno drugom smo pali, poljupce pogledima jedno drugom krali...

24.08.2018.

NEDAJ MI

Moje su oći umorne od silnih neprospavaih noći, nedaj mi da klonem čuvaj me u kutu srca svoga da znam da postojim... I živim za nekoga svoga nedaj mi da tuga me svlada pusti u tvome srcu da živim i trajem sve dok ono kuca... Nedaj mom jecaju duše da me slomi, moja duša krhka i srce nježno pripada tvojim otkucajima... Nedaj mi da suze poteku kad najteže je srcu mome pokloni mi rame svoje da na njega naslonim glavu... Samo tople riječi utjehe mi pokloni nedozvoli krila da mi se polome jer tada ču slomljena do kraja biti, nedaj mi...

23.08.2018.

POKLONIH DUŠU

Poklonih dušu svoju tebi stihove svoje što iz nje teku poklonih ti svoje srce i sve ono što je u meni... Poklonih tebi svoje osječaje ljubav i cjelu sebe, dali znaš koliko je još toga ostalo u meni puno, imala bi za života dva... Ni sam svjestan nisi koliko ova duša i srce nježnosti i dobrote u sebi nosi, a sve je poklonjeno tebi.... I ono što je ostalo bit če tebi dato, do posljednjeg daha i otkucaja moga srca iz njega i duše moje sve če tebi da pripadne...

22.08.2018.

ŠTA DA TI PIŠEM

Šta da ti pišem kad sve dobro znaš, tvoje rijeći i umiljati glas što zavoli srce moje, davno je, davno rećeno sve... Onoga dana što obasjalo je sunce, i noći tihe kad su zvijezde šaputale o našoj ljubavi, tada smo si rekli sve.... Šta da ti pišem kad moje oći ti govore, samo pogledaj u njih one če ti reći sve, u njma je ogledalo duše moje poput nježnog cvjeta što za tebe zauvjek cvjeta....

21.08.2018.

Poželih ti reći

al' zastale su mi rijeći, znam iako neprogovorim, ti češ znati da za tebe, živim, za tebe, dišem... Kad nisi tu, kraj mene lijepo mi je kada ti stihove pišem, skinila bi ti zvijezdu sa plavoga neba kad bi znala što tvome, srcu najviše treba... Dali je ovo san ili java, pišem ti, a srce mi kraj tvoga spava, poželih te oći, lijepe i sjaj u njima da me gledaju, dok ja spavam... Poželim te ruke nježne da me grle i prsti da mrse moju kosu, poželim, da si tu, kraj mene i promatramo zvijezde u ovoj tihoj noći... Kada rijeći su zastale, poželim jednu zvijezdu da skinem za tebe ona da ti da znak, koliko te, volim i mislim na tebe....

20.08.2018.

PUT

Povedi me putem snova da više nesanjam neka se snovi pretvore u javu stvarnost pravu... Povedi me putem sreće srce da mi zaigra sa njega teški kamen padne na licu pojavi se osmjeh... Osmjeh kojeg dugo vidio nisi, neka mi oći zablistaju od veselja da put bude dug i prestanem se vrtiti u krug...

19.08.2018.

Zvijezdice male

Zvijezdice male na znanje mi dale pisati o tebi, prestala moja ruka nikad nebi.... Tvoji pogledi blagi i dodir poput latice nježnji, na tvojim usnama poput pahulje snježne... Razvedriš mi jutro i rashadiš me na ovaj vrući ljetni dan suncem ugrijan... Ti uvijek samnom gdje god krenem uvijek samnom ti moja ljubavi...

18.08.2018.

U SRCU MOM

Kada padne noć ti si tu... Kada zora sviće ti si tu... Kada sunce sja, ti si tu... Kada kiša lije i tada si tu, kada hodam, dišem, gledam živim, ti si uvijek tu... Gdje god da krenem ti si tu u srcu mom. Ti si uvijek samnom i dok živim pa i poslje bit češ tu uvijek tu u srcu mome.

17.08.2018.

POGLED

Ponekad mi pogled odluta u neku daljinu, u vrijeme prošlo što iza mene stoji, nepitaj me ništa... U sebi tiho pogledom tim svoje vrijeme i suze brojim bile one radosnice ili tužne moje su ne diraj ih... Pusti u svojoj tišini da mi pogled luta i neskreče sa puta, nediraj u meni te dane prošle od njih živim u nadu i sreču da mi svrate i u daljnjem životu da me prate...

16.08.2018.

TEBI MOJ ANĐELE

Tebi moj anđale pišam tebi kojeg volim najviše.. Ti si moja zvijezda što na nebu sja, moja bol, moja tuga moje veselje i moja duga... Moj anđele moje srce tebi se raduje... Volim osmjeh tvoj i nježne dodire tvoje što bude me u rani cik zore i nebom tvoji osmjesi plove...

15.08.2018.

Hodam stazama

strarim, idem ni sama neznam kuda, noge me nose, a onda naiđem na klupu... Sjednem da odmorim tamo gdje sjedili smo nas dvoje, davno nekada polupci nam se orili... Na toj klupi, nas dvoje smo se voljeli, sada je ona usamljena i sama nitko više na nju nesjeda... Nitko nezna voljeti se toliko kao što voljeli smo se ti i ja, nitko nezna koliko smo na toj klupi vremena proveli i sretni bili...

14.08.2018.

Bilo bi lijepo

Bilo bi lijepo imati nekoga pored sebe,nekoga sa kim možeš podijeliti sreću i tugu,nekoga ko če te voljeti i cijeniti,netko sa kim možeš svoje snove dijeliti....Divan je osječaj kada te draga osoba drži za ruku,kada u njegovom pogledu prepoznaš poseban sjaj,netko kome se možeš povjeriti i biti uz njega,svaki put kada te najviše zatreba i svaki put kada ti njega zatrebaš...Dovoljno je samo malo,tako malo,samo mali pokret ruke i nježan pogled,da bi se osječali sretnim...Tako malo,a tako neizmjerno mnogo....Nekim ljudima ni to malo nije sudjeno,pa žive u svojoj samoci na koju su se navikli,pitajući se zašto je sreča suđena samo nekima,a svi smo ljudi i svi smo sreće željni...Ali kažu da poslije kiše sunce zasija svakome i da nada zadnja umire....

13.08.2018.

Smijala se

Smijala se, a ispod njenog osmijeha stajalo je tisuču suza... Uložila je snagu da ih neispusti pred tobom... Da ne pokaže koliko je boli... Nisi znao cjeniti jačinu njezinog srca, dobrotu njezine duše... Ona još čuva uspomene i nada se jer živimo ovaj život u nadi, ona posljednja umire, ona je spas naš, za vjeru u ljubav, za osmijeh i radost, za sve.... Ne zaboravi ona voli te, živi u nadi da postoji još uvijek nešto između vas...

12.08.2018.

Što se to u mojim

Što se to u mojim mislima šeta, jedna ljubav u srcu mome vječa urezana... Što mi to mira neda, uspomene što iza nas negdje daleko u prošlosti stoje... Što nam to radiš, našom se mukom sladiš, a znaš jedno za drugo smo rođeni.... I sve barke što noču plove, prolaze kroz naše snove, sreču da nam grade....

11.08.2018.

I kad me pitaju

I kad me pitaju gdje sam bila, reći ču, na vrhu ljubavi i osmjeha... Tamo gdje rijeka plovi gdje naša imena urezana stoje, tamo voljelo se dvoje... I nitko se neče znati na tom mjestu voljeti toliko kao, što voljeli smo se nas dvoje...

10.08.2018.

UMORNA

Umorna sam dušo od čežnje umorna tražim lijek tražim spas, u dugim šetnjama u dugim noćima. Na mjesečevom sjaju u besanoj noći što mi neda oći sklopiti, čežnja me ubija polako. Dani tako sporo prolaze noći su mi još duže jutra nikako da svanu, umorna sam ljubavi od čežnje umorna. Srce mi je ranjeno i tako jako, jako sanjivo čezne zbog ljubavi tvoje i tvog blagog pogleda, što tvoje oći poput bisera su sjale kada su mene gledale.

09.08.2018.

VRATA LJUBAVI

Gdje sam sve prošla kroz labirinte, uspone i padove na vrhu ima mjesta za nas dvoje da nam se otvore vrata ljubavi... Gledajući u neke dane prošlosti što iza nas stoje rijeći šapnutih na uho da znamo samo nas dvoje... Ljubavi i nježnosti što jedno drugom s ljubavlju smo dali na ivici čežnje za nekim možda boljim trenutkom naše sreće.... Otvoriše se vrata ljubavi da bi nam olakšalo sve tuge i jade sve da u ljubav stane tu na jedno mjesto prođe kroz vrata ljubavi... Tu i ostane zauvjek dok kosa nam ne postane sjeda ruke drhtave glas tih a moja ruka napiše posljedni stih.... Kroz vrata ljubavi zajedno čemo proći u tihu pjesmu mi čemo doći neće biti ništa ljepše od trenutka tog da mi poljbac daš svoj....

08.08.2018.

Gledala te

Gledala te je sa suznim oćima, znala je da češ joj reći one rijeći najtužnije, vidjela je sjaj u tvojim oćima ali' ne onaj sjaj sa kojim si je uvijek gledao... Bio je to pogled poseban tužan sjajan sa suzama koje nisi htio ispustiti... A ona je isto skrivala suze svoje, znali su oboje da boli ih jako... Al' ti tako si odlućio reći da je kraj, reći zbogom, a u sebi tugu kriti... Nije imala snage ništa ti na to reći, ostala je bez riječi u tuzi i suzama ostavio si je... Sve ono što izrekao si joj ona tebi nikada nebi... Izgubila je svu nadu i vjeru da između vas dvoje postoji još barem ono malo ljubavi u koju ste se kleli... Možda, možda se zvijezde naklone kad kosa nam posjedi bar jedan poljubac pa makar bio posljednji i prvi, a do tad iako je slučajno sretneš pređi na drugu stranu ulice, tvoje su riječi bile da neželiš više da vidiš je, a ni sam razlog i objašnjenje nisi znao.... Možda zvijezde nam se naklone kad kosa nam posjedi ... A do tad samo u snovima čemo živjeti...

07.08.2018.

Njaljepše riječi tražim

Njaljepše riječi tražim u svojoj duši da ispišem ih za tebe, jer ti si moje najljepše što sam poželjeti mogla... Al' ostalo je sve u peru mome, a tinte ponestalo ja iz srca stihove ti slažem onako kako voljeti znam... A ti poznaješ ovu dušu pjesničku, znaš najbolje riječi za tebe da bira kad duša mi neda mira... Moje pero i bez tinte piše kad srce diktira, nesmije da ponestane, rime ni pjesme jer, srce moje voli, srce moje piše i kad suze briše i osmjeh kad skriva, ili onaj pravi obraz kad mi krasi...

06.08.2018.

Ne voli te

Ne voli te onaj koji se trudi nasmijati te... voli te onaj koji to učini bez imalo... napora, jer točno zna kako će to učiniti. Ne voli te onaj koji te pita jesi li tužna... voli te onaj koji tugu prepozna u tvojim očima i u tvom glasu. Ne voli te onaj koji ti govori da ne plačeš... voli te onaj koji ti briše suze. Ne voli te onaj koji kaže da je uvijek tu za tebe... voli te onaj koji prepozna trenutke u kojima ti je potreban. Ne voli te onaj koji ti to sve vrijeme govori... voli te onaj koji ti to pokazuje.

05.08.2018.

KAD LJUBAVI DOĐE KRAJ

Otkucavat če ponoć na crkvenom zvonu i tada če stati kazaljke sata, novo jutro tužno če biti, dan još teži, oći če umorne neispavane suze da puštaju, neče moći da stanu suza če suzu da stiže... Sunce i mjesec če da priča o jednoj ljubavi što je savšrena bila, ljubavi što je poput dvije srodne duše što je dragi Bog spojijo, te dvije duše mnogo se vole... Kada ljubavi dođe kraj, utihnut če sve nebo če plakati krupnim kapima kiše žalit če za ljubavi što je nestala ono najljepše iza sebe ostavila... I sve če stati neče biti kao prije sreča če u tugu da se pretvori, zar je moguče da može doći kraj onome što spoji dragi Bog...

04.08.2018.

Na srcu

Na srcu mi teški kamen stoji, kao da u njemu neka zalutala barka plovi, negdje na pola puta kao da stala je pa se u krugu vrti. Kao u vrtlogu one naše dane broji, a i vrijeme kao da stalo je na satu kazaljke nepomične stoje. Dali se to meni čini ili mi bez tebe sporije dani idu, poželih te da si tu u svakome trenu da ti kažem što mi na srcu taj kamen teški u sebi nosi. Da ti kažem da te volim naviše na ovome svijetu, da voljet ču te i da ti opisati riječima nemogu što si učinio srcu mome da te zavoli toliko.

03.08.2018.

STARA GITARA

U noći ovoj tišina oko mene nečuje se ni naše pjesme zvuk plešu note po gitari staroj a nastaje muk... I zvijezde bi zaplesale u ovoj noći al' je gitara stara ostala bez žica pa nemože svoje note da zasvira... Zato če na nebeskom svodu mjesec da prospe svoju boju dati zvijezdama najljepšu notu poput one na gitari staroj da zvijezde zaigraju kao nebo plavo...

02.08.2018.

Tebe je tako lako voljeti

Pričat ću ti jednom kad godine svrate i prospu dah čežnje, dah jednog vremena. Jednom, kad sve ovo sada bude daleko, nedodirljivo, tek izblijedjelo od prolaska, a ja grebem po površini, tražim ono nešto, neumorna od tebe i od nas.. Pričat ću ti jednom, u nekoj dalekoj samoći kad svi odu nekom svom, a ja Još grebuckam i tražim jedno savršenstvo u redovima... Tražim... Tebe. Nas. Sve ono vrijedno, sklonjeno u stranu, jer nije bilo vremena. Jednom, kad bude vremena, sada ga nema, zbog nečega? Jednom, kad ne bude ovog bunila, pitajući se gdje je i zašto nije po mom. Zar tako puno tražim? Jednom, kad sve što sam počela da izgovorim dobije svoju priliku za let.. Pričat ću ti jednom, kad kiše isperu sjećanja i neke druge teme pođu da govore jezikom života. Možda bude po mom. Sad mi se ne da, a i nema vremena. Ne brini, osmijeh će ostati kao obris i kao tajna koju uvijek tražiš. Za kojom uvijek čezneš.. Jer taj osmijeh nikada nije bio navika, moranje, obveza ili dug. Taj osmijeh je bio moja duša... Tamo ću te zadržati. Tamo vrijeme ne može ništa... Neka ostanu stranice i moje vrijeme.. Tako ćeš trajati vječno... TEBE JE TAKO LAKO VOLJETI.

01.08.2018.

Izgubit češ se

Izgubit češ se bez mene u nekom vrtlogu sječanja... I ponjet če te čežnje, ljubav naša, neke rijeći izrečene i neizrečene... One što smo prešutjeli a nismo htjeli, one što smo u čežnji poljupce djelili.... U vrtlogu sječanja izgubit češ se, a poželjeti mene al' možda če prekasno biti...