widgets

Dobrodošli na moj blog

ljubavnepjesme

MOJI FAVORITI

da li zelite da blog nastavi sa aktivnim radom
  
pollcode.com free polls 

widgeo.net
BROJAČ POSJETA
198516

Powered by Blogger.ba

16.02.2018.

Pustila sam te u život

Pustila sam te u život. Nisam birala, a nisam se ni pitala da li će tako da bude. I sada više ne mogu da te pustim od sebe. A i zašto bih te puštala… Ne znam šta si u mojim očima pokušavao da vidiš, šta si vidio, i šta bi želio da vidiš. Ali znam da sam ti dopustila da vidiš mnogo više nego bilo tko drugi. Možda sam i ja mogla da vidim i znam mnogo više o tebi, ali me je sputavalo to što sam svaki put u tvojim očima tražila samo jedno – svoj odraz. I znaš, ponekad sam ga i pronalazila. Ali čim bih pomislila na … ljubav, sebe više ne bih vidjela. Jer, zabranjuješ mi da se nadam, a sve dublje me uvlačiš u san. Ti budiš nemir i daješ sebi za pravo da nikada ne prestaneš da činiš moje snove i većim i daljim. Ipak, budiš radost i znaš kako da oživiš život u meni. Naučio si me… Da želim, ali da se ne nadam. Da zajedno možemo sve, ali da je iznad svega izbor u nama samima. Da sada možemo mnogo, ali da ćemo jednom moći mnogo više. Da neke stvari čekaju pravo vrijeme, a da pravo vrijeme čeka nas. Naučio si me da između riječi i šutnje odaberem riječ i da onda kad govorim, govorim ono što želim. Ti si birao da slušaš ono što kažem, a ja sam birala da kažem ono što želim da čuješ. Želim da čuješ da uspijevaš svu vječnost pretvoriti u jedan trenutak – onda kad si tu. I da je taj trenutak sve što mi nedostaje u životu.

15.02.2018.

Povrijede

Povrijede nas i ponize...ali ipak ostanemo živi. Netko to nosi sa sobom čitav život i pati...propada jer ga izjeda to što ne može oprostiti i krenuti dalje svojim putem.Počinje mrziti sebe i sve druge. Naravno da se povrede na srcu ne zaboravljaju koliko god se trudili,ni ne trebaju se zaboraviti,naprotiv! Neka nam posluže da mi postanemo bolji i da ipak damo sve od sebe i oprostimo svakome ili bar pokušamo radi nas samih i lakšeg koraka naprijed. Što to činimo ako mržnju u srcu nosimo? Kakva sam ja osoba ako će mi jedina želja biti nanositi zlo drugima. Tko god tako čini neka je na njegovu dušu jer dobar čovjek na svoju neda. Nismo se rodili da bi mrzili svijet već da bi u ljubavi bili svi zajedno. Kako sam znala već više puta sama napisati,ne memoguće je svakoga voljeti ali je moguće držati se svog puta i nikoga ne mrziti. .Jer čovjek je svuda samo čovjek. Vjerujte mi da oprost liječi mnoge bolesti a nas čini predivnim izvana i iznutra! Neka vas Bog čuva gdje god bili .

14.02.2018.

Za one koji vole svoje drage

Za one koji vole svoje drage...Valentinovo je svaki dan! Najljepši mogući dar je imati osobu kojoj je stalo i koja te voli čitavu godinu a ujedno to pokazuje svojom pažnjom i postupcima... Ni najskuplji dar neće općiniti srce kao što će to učiniti osmijeh i radost onoga koga volimo.. Svaka žena zaslužuje muškarca zbog kojeg će zaboraviti da je njeno srce ikad bilo povrijeđeno...isto tako zaslužuje i muškarac...

14.02.2018.

Sve što mogu

Sve što mogu da ti ponudim je ovo malo od srca što mi je ostalo. Nemam ti ja mnogo za dati ali znam slušati,znam još uvijek pronaći riječi koje će te možda na tren umiriti.Mogu s tobom zaplakati ako će ti biti lakše....Znam i zagrliti najjače što mogu! I mene su polomili vjetrovi i kad mi je bilo najteže...plakala sam sama.Nije bilo nikog da me sluša,zato znam što je samoća,ali znam i to koliko je čovjek jači ako ima pored sebe onoga na koga se može bar malo nasloniti i predahnuti. Reći ću ti nešto i dobro upamti. Svaka rana koju sada liječiš,napravit će od tebe poslije jaku osobu.Naučit će te mnogo čemu samo ako ti to sam dopustiš. Da nema oluja u životu,ne bi bilo ni duge ni sunca,leptira ni cvijeta...Ne bi bilo lijepe duše ljudske...Samo onaj tko propati a preživi,nauči čuti i razumijeti druge.Prihvati svoje poraze....jer će te oni jednog dana dovesti do pobjede....

13.02.2018.

Nikada nećeš

Nikada nećeš naći oči kao moje, Ni jedne ne čitaju tako dobro tvoje, Ni jedne ne znaju da ti osmijeh ukradu I kada srce gubi poslednju nadu... Nikada nećeš naći ruke kao moje, Ni jedne neće tako savršeno stajati uz tvoje, Ni jedne neće znati koliko čvrsto se steže, Kada dolazi jutro i poslednji minuti bježe... Nikada nećeš naći usne koje ljube, I onda kada znaju da sve ostalo gube, Usne koje gore i kada drhte od zime, Usne koje peku kad izgovore tvoje ime... Nikada nećeš naći srce luđe, Jer u svakom naći ćeš tragove tuđe, Svatko će tražiti ljubav a neće voljeti, Ni jedno kao moje zbog tebe neće boljeti... Nikada nećeš naći neku koja zna, Sve tvoje tajne kao ja, Neku koja znati će šta piješ i kako To sam ipak ja, ne može to svatko...

12.02.2018.

Jos uvijek

Jos uvijek te cekam u odajama tuge,,,potreban si mi da zivim,,,da moje postojanje ima smisao...Ni jedna ptica ne moze letjeti bez krila,,,tako ni ja ne mogu uspjeti bez tebe,,,jer ti si moja snaga koja mi daje krila...Boze,,,koliko smo povezani,,,ti si onaj dio moga tijela koji me dize u visine,,,pomocu kojeg vidim svijet u najljepsem svjetlu...Ne,,,ja ne mogu letjeti bez tebe,,,bez tebe sam osudjena da padnem na dno...Koliko puta si me napustio u samom letu,,, kada sam letjela s ljubavlju,,,sa snagom i zeljom,,,koliko puta padala sam na dno i uvijek sam ponovo pristajala na let,,,vjerovala sam da me neces povrijediti,,,napustiti,,,a svaki puta si to ucinio,,, ostavljao si me kao pticu bez krila,,,osudjenu na vjecnu patnju,,,jer bez tebe ne moze letjeti...

11.02.2018.

Rođenjem

Rođenjem dobijamo na dar knjigu sa čistim bijelim listovima papira ... Počinje naše putovanje i svako u svoju knjigu ispisuje stranice ... Život pun ljubavi , radosti sreće.... Život pun tuge , tjeskobe , razočarenja ... Život kakvog skrojimo , takvog i pišemo , od početka našeg prvog udisaja zraka , pa sve do našeg zadnjeg izdisaja ... Od nas samih zavisi , kako će knjiga biti napisana i zapisana , kakvog će odjeka imati u tuđim očima , mislima , za sjećanja i pamćenje ...

10.02.2018.

Jutros

Jutros ste postali vlasnik najtoplijeg i najsvjetlijeg zraka, koji vam je sa neba poslala jedna osoba, koja je do skoro lebdjela medju oblacima, a sada, sa zemlje, svakodnevno gleda u visine i sve svoje najljepše zelje, putem tok zraka, salje vama. Ukoliko vam je poslati poklon izmamio mali, makar jedan maleni osmijeh, ostat ce vam u trajnom vlasnistvu..

09.02.2018.

Želim

Želim da još dugo osjećam tvoje ruke oko sebe, da te čuvam od svega i svakoga. Želim da te ljubim uvijek, i kad si ljut i kad puno pričaš, i kad si tužan da te oraspoložim . Želim da budeš uz mene kad je teško, da mi daš ruku i budeš mi glavna potpora. Želim da se svakim danom iznova zaljubim u taj prelijepi osmijeh i pogled pun nade i snova. Želim da te slušam. Želim da ti vjerujem sve što kažeš i da vjerujem u nas. Želim da vrijeme pokaže da smo jedno za drugo jer je to ono što moje srce želi da osjeća. I želim da se nikad ne pokajem zbog ovih riječi. Nemoj me razočarati. Samo ti nemoj.

08.02.2018.

Ne volim rastanke

Ne volim rastanke,,,ne volim oprostaje.... Kazu da se covjek vremenom navikne na rastanke,,,,da nauci da se sjeca....A sjecanje je isto kao i susret...I malo pomalo ces navici da volis mnoga bica koja zive samo u uspomeni...Kao sto dio sebe dajes prijateljima,,,tako ce i oni tebi davati najbolje od sebe...Ili ne,,,tko to zna...Jednom ces morati da das sve i da te ne boli...Jednom naucit ces da sanjas,,,da lijecis dodirom,,,sebe tudjim,,,a druge svojim...Naucit ces da zadajes mali,,,da bi ublazio veliki bol...Vrlina je postupati u skladu sa sobom,,,drzati se svojih nacela i svojih principa...Vrlina je biti zadovoljan sada...Ne u ime buducnosti i od sjecanja na proslost,,,nego zbog ovog trenutka...Vrlina je biti potpuno ziv...


Noviji postovi | Stariji postovi